 |
| Four elements, Diameter 700 cm, Fortress Spanjola, Herceg Novi 2010, Danijela Mršulja Vasić |
Osim ispitivanja neobnovljivog adskog sna i iznenadnog
slušanja pjesnika koji su sinoć na književnoj večeri
gromoglasno recitovali svoje stihove, spisateljsko jutro treba
početi novim čitanjem Leksikona i Enciklopedija; popiti i još
jednu kafu sa Sizifom; sjetiti se Labudovog jezera sa Majom
Pliseckajom; primaći još jednom lice svijeta i uveličati ga
nekoliko puta; naći se na Trgu molitve za Irske pjesnike.
Obnovite daleke mirise uljanih boja od kojih stari majstori
obnavljaju naše nebeske likove; a za svaki slučaj neka na
stolu osvane svakog jutra minijaturni tamaris; ili njegova tuga
umjesto njega.
Ne sudite svome tijelu.
Ponudite i ovog puta Sizifu vječitu pomoć.
On je naš pjesnički najamnik kao što smo mi njegovi.
Ako se Sizif nasmije, nasmijte se i vi. Popijte sa Sizifom još
jednu kafu.
Bogovi će vam to dozvoliti.
I ne umrite, makar ne odmah. Ne ustajte dok Sizif ne
krene.
IRIS NOĆI
Tebi je lako prijatelju moj jer nijesi bio prijatelj.
Ti nemaš ljudsko lice. Čim ti ga dadoh bacio si ga.
Bilo je teško.
Tebi bijaše važnija zlatna parica od mog malenog svitca.
Tebi bijaše nemoguće ono što si htio. Ono zbog čga si mi
pisao pohvale. Odlećeo si kao ptica tamo đe više ne slijeću ni
ptice.
Neću ti izjavljivati saučešće. Bio bih nepristojan.
Nemoj mi samo više pisati ona pisma
Jer ti nijesi glasonoša bogova.
OBIČAN DAN
Ne ustajte mrtvi iz mrtvih.
Ne ustajte, ovdje je sve kao da nijeste ni umirali.
Prozor kroz koji ste gledali posljednji put kako pada snijeg i
dalje je isti.
Kao i prozor kroz koji ste u predsmrtnoj pjeni gledali
procvjetalu trešnju.
I dalje je uticaj neba nepromjenljiv. On ima snagu
beskonačnog sna.
I dalje se pišu svoje i romansirane autobiografije. Obavezne
uvodne napomene. Nar cvjeta kao što je cvjetao u doba Starih
Grka.
Vrijeme se nije pomaklo s mjesta.
Metafizika tokođe.
More nas tjera ili da pjevamo ili da se pored njega skamenimo.
Riječ je zbunjena sa onim što joj ispostavljamo.
I dalje se priča o kraju svijeta. O Nobelovoj nagradi za
najljepši menuet.
I dalje se literarizira i filozofira. I dalje se koljemo koliko
možemo.
I svira Betovenova Deveta simfonija. I dalje su Mona Liza i
Miloska Venera u Luvru.
Tjelesnost je i dalje naše groblje.
I dalje su butizi puni onih koji bi radije bili lutke koje ih
gledaju.
I dalje se rijetko kupuje Biblija.
I dalje niko nikome ne vjeruje ništa.
I dalje je ovdje običan dan kao onaj kada ste umrli a kojeg
ste zamišljali sasvim drugačije i na kog ste mislili cio vijek
vjerujući da će biti neki drugi.
Ne ustajte mrtvi iz mrtvijeh ako nijeste dodirnuli
Vječitost Svjetlosnog Pisma
Dok i dalje padaju umorne provincijske kiše
Ja i dalje pjevam Vasionu
Nepregledan i od mene i od vas. Ne bih li odvojio svijet od
svijeta.
